8. juna 1884. hrvatski jezik postao obavezan u radu državne uprave Dalmacije

Dalmatinski sabor je 8. juna 1884. godine, na predlog hrvatskog političara i narodnog preporoditelja Mihovila Pavlinovića, doneo odluku da se sa građanima u državnoj upravi mora razgovarati na hrvatskom jeziku, kao i da se u državnu službu ne može primiti osoba koja, pored italijanskog, ne poznaje i hrvatski jezik.

Ova odluka predstavljala je važan korak u dugoj borbi za ravnopravnost hrvatskog jezika u Dalmaciji, koja je tada bila deo Austro-Ugarske Monarhije. Iako je većinsko stanovništvo govorilo hrvatski, u upravi, sudstvu i javnom životu decenijama je dominirao italijanski jezik.

Borbu za jačanje položaja hrvatskog jezika predvodila je Narodna stranka na čelu sa Mihovilom Pavlinovićem. Već 1883. godine hrvatski je proglašen službenim jezikom Dalmatinskog sabora, a odluka iz 1884. omogućila je da se njegova upotreba proširi i na svakodnevni rad državnih službi.

Ovaj događaj smatra se jednom od ključnih prekretnica hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji. Njime je hrvatski jezik dobio snažniju institucionalnu zaštitu, a istovremeno je učvršćen hrvatski nacionalni identitet u pokrajini u kojoj su se tokom 19. veka snažno preplitali hrvatski, italijanski i austrijski politički uticaji.

Zbog toga se odluka Dalmatinskog sabora iz 1884. godine ne posmatra samo kao administrativna mera, već i kao važna pobeda u procesu afirmacije hrvatskog jezika i kulture u javnom životu Dalmacije.

Borba za ravnopravnu upotrebu hrvatskog jezika u Dalmaciji trajala je decenijama. Jedan od njenih simbola bio je Mihovil Pavlinović, koji je 1861. godine u Dalmatinskom saboru održao jedan od prvih govora na hrvatskom jeziku. Proces je zaokružen početkom 1880-ih, kada je hrvatski postao službeni jezik pokrajinskih institucija.

Tekst: nadrugipogled.com
Foto: glas-koncila.hr