10. oktobra 1913. počelo punjenje vodom poslednjeg dela Panamskog kanala
Na današnji dan 1913. godine, iz Vašingtona je poslat signal koji je pokrenuo eksploziju brane kod Gamboe u Panami. Time je voda iz jezera Gatun prodrla u presek Kulebra, čime je napravljen ključni korak ka povezivanju Atlantskog i Tihog okeana veštačkim plovnim putem.
Panamski kanal, jedan od najvećih građevinskih poduhvata svog vremena, trebalo je da skrati pomorske puteve između istočne i zapadne obale američkog kontinenta. Umesto da brodovi obilaze Južnu Ameriku i prolaze oko rta Horn, novi kanal omogućio je znatno kraću vezu između dva okeana.
Izgradnja pod američkim rukovodstvom počela je 1904. godine, nakon što je Francuska prethodno pokušala da izvede ovaj poduhvat, ali je od njega odustala zbog finansijskih problema, bolesti i velikih tehničkih prepreka. Radove su obeležili složeni geološki uslovi, klizišta i borba protiv malarije i žute groznice, koje su odnosile brojne živote.
Eksplozija 10. oktobra 1913. nije značila da je kanal već bio otvoren za redovan saobraćaj. Posle dodatnih radova i provera, 15. avgusta 1914. godine parobrod Ancon obavio je prvi zvanični prolazak kanalom, čime je ova veštačka veza između dva okeana otvorena za svetski pomorski saobraćaj.
Panamski kanal, dug približno 80 kilometara, postao je jedan od najznačajnijih plovnih puteva na svetu, sa ogromnim uticajem na međunarodnu trgovinu i pomorski saobraćaj.
Tekst: nadrugipogled.com
Foto: Thomas Marine/Public Domain

