Mitovi i istine o zabrani uzgoja koza u SFRJ. Tito – vizionar ili populista?

Veoma je zastupljen mit među narodima sa ovih prostora, posebno među nacionalno i desno orjentisanim građanima, da je „Tito zabranio uzgoj koza“ jer su bile simbol siromaštva i nemaštine. Često se ovim mitom koriste kako bi Jugoslaviju prikazali kao „siromašnu tamnicu“ u kojoj se siromaštvo nije rešavalao već sakrivalo, a da Tita predstave kao diktatora i populistu. A šta je zapravo istina?

Prava istina je da uzgoj koza nikada nije bio u potpunosti zabranjen, a zabrana se odnosila na „uzgoj koza na slobodnoj ispaši“ na određenim područjima i u određenim uslovima. Mimo Saveznog zakona, republike su donosile slobodno svoje zakone, a opštinske skupštine su bile u mogućnosti da donesu odluku o slobodnom uzgoju koza na svom području, kao i to pod kojim uslovima je to dozvoljeno.

Na području bivše Jugoslavije je pre II svetskog rata bilo skoro 3 miliona koza, a bila je pretežno zastupljena domaća balkanska koza u ekstenzivnom gajenju. Posle rata, 1948. godine, bilo je 1.300.000 koza i tada je donet Zakon o zabrani držanja koza, kao vrlo štetnih za šumska područja. Međutim, ipak se održao izvestan broj bele koze, čije je gajenje Zakon pod određenim uslovima dozvoljavao.

„Zakon o zabrani držanja koza donesen je u SR Hrvatskoj 1954. godine. U drugim se je Republikama Savezni zakon provodio mnogo ranije. U Makedoniji i Bosni i Hercegovini Uredbe o zabrani držanja koza donesene su 1948. godine, a na temelju Saveznog zakona. Ti zakoni i uredbe doneseni su u teškom razdoblju za našu zemlju. Još se nisu zaliječile rane nanesene u ratu, živjelo se oskudno, hrana je bila racionirana — i u toj situaciji Savezna vlada donosi Zakon o zabrani držanja koza zahvaljujući u prvom redu dalekovidnosti Predsjednika Tita.“ – napisao je inženjer FRANJO KNEBL, član Savjeta Republike, predsjednik Savjeta za zaštitu prirode Hrvatske u Šumarskom listu izdatom 1978. godine. U njemu dalje stoji:

„U proteklom razdoblju promijenio se je izgled mnogih krajeva, u prvome redu goleti i krša. Makedonija, Hercegovina, dio Srbije i kras u Hrvatskoj dobrim su se dijelom ozelenjeli. Tamo gdje postoje pogodniji uvjeti u klimatskom i pedološkom pogledu, narasle su prave šume. Zahvaljujućišumskom pokrovu popravlja se vodni režim i klima koja postaje blaža. Sve te promjene posljedice su — pored uklanjanja koza — i drugih činilaca: manjeg pritiska na drvni fond zbog uvođenja elektrike, plina i tekućih goriva u domaćinstvima, sve manjeg palenja kreča pomoću drva, zbog migracije stanovništva u gradove. Ali kod nas u SR Hrvatskoj na obalnom području, glavni je činilac uklanjanje koza.“

Evo šta je doživotni predsednik SFRJ Tito na tu temu rekao u Trebinju još 3.10.1954. godine:

»Ja moram da kažem da sam sretan što ste uništili koze, jer sada vidim da se vaša brda zelene. Ja bih želio da to učine svuda gdje još nisu učinili. Naš će čovjek osjetiti za 10 godina što je značila koza za njega, a što za šumu. Potrebno je gajiti ovce jer one daju i mlijeko i vunu. Gajite ovce, one neće uništiti šumu. A vi znate da šuma i klimu popravlja. Kada ova brda budu šumom obrasla, onda tu nećete imati onako suhu klimu, kao što je imate preko ljeta, onakvu nesnosnu vrućinu. Klima će se mijenjati, a time će se dobiti više mogućnosti za intenzivniju obradu zemljišta koje ovdje imate.«

Poznata je činjenica da su zemlje Mediterana imale, neke i danas imaju, vrlo degradirana tla zbog stoletnog negativnog antropološkog delovanja, a prvenstveno zbog prekomerne slobodne ispaše. Među svim vrstama stoke najštetnija je koza, jer ona radije brsti nego pase, pa na taj način uništava šumski pokrov. Upravo zbog toga je svim tim zemljama kao pozitivan primer, u to vreme, isticana Jugostavija.

Tako na primer, na konferenciji UNESCO »Čovek i biosfera« održanoj 1975. godine u Potenzi obrađivan je problem koza u mnogim referatima. Istovremeno, po ko zna koji put, odato je priznanje Jugoslaviji koja je jedina u prostoru Mediterana pre 20 i više godina rešila taj problem najefikasnije i na jedini mogući način — zakonskom zabranom držanja koza na slobodnoj ispaši.

Tekst: Predrag Aleksendrić

Foto: nadrugipogled.com/arhiva

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.