Homo balkanikus

Godina je 5223. poslije nove ere. Ljudski rod je kao jedinstveno društvo doživio kolektivnu katarzu, nakon 32 svjetska rata, uništavanja 90% prirodnih resursa, te 95% biljnog i životinjskog svijeta. Elem, savremeno napredno društvo ne poima koncept države i nacije, s obzirom da je kompletna planeta ustrojena kao jedinstvena cjelina sastavljena od autonomnih pokrajina sa minimalnim stepenom autonomije, te službenim jezikom jednakim za sve njih. Nedostatak prirodnih resursa je nadoknađen astronomski naprednom tehnologijom, te se može reći da društvo uživa u periodu bez kriza u bilo kojem obliku.

Kao i sve grane savremene nauke, tako i arheologija doživljava svoj vrhunac u pogledu naučnih metoda za analize ljudskih vrsta koje su prethodile ovom dobu, toliko preciznih da je moguće rekonstruisati sadržaj naslovne stranice Dnevnog avaza iz 2000-tih godina sa preko 90% tačnosti. Možda ovo sa rekonstrukcijom Avazove naslovnice i nije neki primjer napretka tehnologije, ali eto…

Elem, najnovija arheološka istraživanja došla su do revolucionarnih otkrića posebne ljudske vrste koju su nazvali Homo balkanikus, s obzirom na geografsko područje koje je pomenuta nastanjivala. Vremenski okvir u koji su naučnici uspjeli smjestiti datu vrstu proteže se od 1990. do 2030. godine poslije nove ere. Homo balkanikus je nastanjivao područja zapadnog dijela balkana, koji se tada sastojao od 7 država nastalih raspadom jedne republike, nakon krvavog rata koji je kulminirao u njenom centralnom dijelu.

Stoga, jedno pleme podjeljeno je na 7 podplemena sa minornim razlikama između njih. Istraživanja pokazuju da su ova plemena bila znatno slabije razvijena intelektualno, ekonomski, te u svakom drugom pogledu u odnosu na njihove savremenike u tadašnjoj Europi, uz nekolicinu izuzetaka među navedenim. Kao što već rekoh, metode za analizu su toliko napredne da je moguće odrediti poprilično precizno odlike ovih vrsta. Njihova primitivnost se u prvom planu ispoljavala u konstantnoj teritorijalnoj pretenziji s obzirom na prostor bivše i raspale (neki bi rekli i nazadne) republike što je rezultovalo u konstantnim tenzijama između njih. Takva atmosfera je prvenstveno bila održavana velikim nacionalnim zanosom nižih slojeva društva, baziranog na bajkovitoj ideologiji koja je u određenim trenucima graničila sa kompletnom ludošću. Nizak stepen obrazovanja i sposobnosti zdravog rasuđivanja, krivo usmjerenje, te zadojenost primitivnom nacionalističkom ideologijom stvorilo je atmosferu u kojoj su godinama vladale jedne te iste vladajuće strukture, bez obzira što je njihovo prisustvo na vlasti uglavnom najviše štetilo narodima koji su ih neposredno izabrali. Kako Homo balkanikusa odlikuje već navedeni stepen primitivizma, unatoč očiglednom vlastitom propadanju sa svakog aspekta koji karakterizira dostojanstvo tadašnje ljudske vrste, plemena su u ekstazi podržavala i slavila svoje vođe priželjkujući konačnu propast onih drugih. Također, navedena plemena su u besmisleno velikom intenzitetu bili opterećeni historijom, prethodnim ratovima, čistoćom porijekla njhove vrste, te čudnim osjećajem privilegovanog statusa njihovog plemena kod svemogućeg Boga, bez obzira na njihove postupke. Užareno kotlo nacionalističkog ludila dodatno su podgrijavale vjerske ogranizacije koje su bile u stanju blagosiljati ubijanja, zločine, monstrume ljudske vrste proglašavati za svece i slično. Prosječnom čitatelju se već sada vjerovatno ovi opisi čine izmišljenim, i pretpostavlja da je sav ovaj tekst neka zajebancija jer je nemoguće da su na prostoru Europe u 21. vijeku živjeli ovakvi narodi. Poštovanom čitatelju se preporučuje da ne bude naivan, jer ovi redovi brutalno opisuju činjenične odlike pomenute vrste, dobivene naučnim istraživanjem u 5223. godini poslije Krista.

Dalje, vladajuće strukture, zabetonirane na vlasti posredstvom nacionalističke retorike, nad svojim narodima su implementirale određeni vid demokratske diktature koja je brutalno gazila neistomišljenike, one koji su kao rijetki u to vrijeme i na tom prostoru razmišljali. Tako se provodilo nasilno silovanje slobode medija od strane vođa, bez obzira što su u teoriji slobodni mediji bili temelj demokratije u koju su se i navedeni navodno kleli. Neistomišljenici su proglašavani za izdajnike, dobivali prijetnje smrću, koje su se u nekim slučajevima i realizirale ako je to bilo potrebno. U najmanju ruku, neki blaži oblici verbalnog i neverbalnog nasilja su bili „demokratski“ mehanizam vladavine. Naravno, sve to ne bi bilo moguće bez kompletnog odsustva zdravog razuma Homo balkanikusa iz nižih slojeva društva.

Mentalni sklop pripadnika tadašnjih plemena se slikovito može dočarati činjenicom da je većina njih ostajala imuna na politička ubistva njihove djece od strane vladajućih garnitura, tako što bi pomenuti i nakon tih brutalnih postupaka ponovno dobijali povjerenje naroda, dok su masovni protesti bili organizovani kada je trebalo braniti nacionalne i vjerske zajednice od nekih fantomskih neprijatelja, jer zaključujete i sami, kada je nacionalna i vjerska pripadnost u pitanju, neprijatelji su uvijek i isključivo fantomski. Moglo bi se pisati satima o manifestima nazadnosti ove vrste, ali za svakoga ko je sa takvima živio bespotrebno je išta pričati.

Elem, još nije moguće precizno odrediti kada je ova vrsta i zvanično nestala, ali trendovi emigracija sa pomenutih prostora do 2020. godine idu u prilog pretpostavci da se većina pripadnika tih plemena iselila te nastanila područja zapadne Europe gdje je prihvatila i asimilirala se u skladu sa Europskim civilizacijskim vrijednostima, koje nikada nisu bile moguće na prostoru Balkana. Oni najtvrdokorniji su ostajali na pomenutom prostoru, do konačnog samouništenja do kraja 2030., zbog dugog niza godina vladavine autodestruktivne politike laži.

Kao zaključak se nameće da je Homo balkanikus jedinka sa prostora zapadnog Balkana između 1990. i 2030. godine, sa ograničenom intelektualnom sposobnošću rasuđivanja, do srži zadojen nacionalističkom retorikom, zaljubljen u historiju i retoriku svoje nacije, a bez vizije i svijesti za budućnost, krvožedni prizivalac propasti drugih i drugačijih koji slavi zločine i patnju dok god se ne odnose na pripadnike njegovog plemena, persona sa odsustvom bilo kakvog oblika empatije i ljudskosti, nesposoban da identifikuje istinske probleme i da se dalje razvija, te koji je, eto, uspio preživjeti u Europi krajem 20. i početkom 21. vijeka.

Malo ozbiljniji čitatelj će vjerovatno biti gadljiv na ovaj moj tekst sa elementima naučne fantastike, ali nažalost, jedini segment koji ima odlike naučne fantastike je činjenica da je istraživanje provedeno 5223. godine u budućnosti. Ostatak je, jebeš ga, samo realnost koju živimo.

Autor: Dino Živojević

Foto: nadrugipogled.com/arhiva

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.